Koliko ljubavi, koliko slatke boli, koliko ljepote u samo jednom satu, u samo jednom susretu, jeziče moj hrvatski!

I zaista, toliko prekrasnih riječi čuh danas.

Koliko čistih srdaca iskaza svoje osjećaje da ti od svega jednostavno zastane dah.

Poseban je danas bio susret učenika s našim neumskim književnicima Perom Pavlovićem i Jasenkom Sremac povodom obilježavanja Dana hrvatskog jezika.

Pomislih, pa ovih dana je toliko kišilo, a, gle, danas ljepote u prirodi!

Sunce i procvali školski vrt izvana mame, daju ideje učenicima, knjževnicima i taj trenutak uistinu nas očara.

Pero i Jasenka su tako jednostavno uveli „male pjesnike“ u razgovor pročitavši im par svojih pjesama, a onda su oni kao iz rukava iz svojih iskrenih i tankoćutnih dječjih srdaca stihom i toplom riječi širili radost svima.

Pomislih, kako je važno imati prave uzore u svemu, a naši učenici to zaista imaju u njima dvoma.

Da, stvarno je istina „pjesnici su čuđenje u svijetu“ .

Krasnoslovili su o domovini, o Hercegovini, o kršu, o majci, Bogu, prirodi, djetetu koje čudesno ljubi...

I, da, božanstven je jezik naš hrvatski...gord, zvonak, umiljan; on grli, voli, tutnji...

Dobismo na koncu divotu ljubavi protkanu dječjim srcima; iskrenim, nježnim, bezbrižnim...

Čudesno bijaše u našoj školi, srce se napunilo ljubavlju, nahranilo ljubavlju i jednostavno gori.

I tako, više ideja dade nam snagu, snagu zajedništva i odluku da još žarče volimo svoj kraj, svoj narod i svoj jezik, jer znamo, ako smo ga u srce i dušu primili, a jesmo, nemamo se čega bojati.