"Svaki čovjek umire u jeziku u kojem se rodio i odgaja"

F.Mažuranić

Međunarodni dan materinskoga jezika obilježava se 21. veljače. Prilika je to da malo razmislimo o bogatstvu našega jezika i svome odnosu prema njemu.

Materinji ili materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Stručnjaci tvrde kako je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja, a istraživanja pokazuju kako osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem, ne samo drugih jezika, već i s učenjem uopće.

Svjesna uloge materinskog jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju svijesti i kreativnosti, Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) donijela je 1999. godine odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika koji je ujedno i početak Mjeseca hrvatskoga jezika.

Prema njihovim podatcima, gotovo 43% od postojećih 6000 jezika je pod prijetnjom izumiranja u jeku globalizacije te, otprilike, svaka dva tjedna jedan jezik nestane. Izumiranja jezika znače gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine.

S uvjerenjem da kulturne i jezične raznolikosti pridonose miru, toleranciji i poštivanju drugih kultura, odnosno održivom društvu, UNESCO podsjeća da je temelj višejezičnog obrazovanja upravo kvalitetno obrazovanje na materinskom jeziku koje podupire učenje, opismenjavanje i usvajanje dodatnih jezika.

Mnogi govornici osjetljivi su na jezične pogreške u riječima koje sadrže ije/je, č/ć, nepravilno pisanje negacije, upotrebu da li umjesto je li, samnom ili s menom umjesto sa mnom, sumljanje i osumljičene, zamjenu jer i jel... I to doista jesu pogreške koje nitko obrazovan ne bi trebao činiti, no svaki dan nova je prilika za učenje.

Materinski jezik važan je dio kulturnoga nasljeđa i jedno od obilježja svakog pojedinca. Stoga na svom jeziku govorimo i razgovarajmo, slušajmo ga, čitajmo i njegujmo. To je najmanje što možemo učiniti.