U ponedjeljak, 6. listopada 2025. godine, obilježava se Svjetski dan učitelja.

Novinarska sekcija je odlučila obilježiti taj dan prikladnim intervjuom  s učiteljicom Marijanom Šimunović, a učenica Valerija Previšić (VIII.b) u stihove je pretočila svoj doživljaj učiteljske profesije.

INTERVJU S MARIJANOM ŠIMUNOVIĆ,

UČITELJICOM TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE

 Na samom početku, zahvaljujemo Vam se što ste prihvatili razgovarati s nama. Naš cilj je bio intervjuirati nekoga od učitelja povodom obilježavanja Dana učitelja te smo jednoglasno odlučili da budete naša prva sugovornica (da probijemo led ).

- S obzirom na to da ste i vi nekad pohađali našu Osnovnu školu Kardinala Stepinca, zanima nas, koliko se toga promijenilo u odnosu na neka prošla vremena?

Danas učenici imaju puno više mogućnosti zahvaljujući tehnologiji – mogu brže doći do informacija i učiti na načine koji su nekada bili nezamislivi. Nastava je modernija i otvara im se prostor za razvijanje kreativnosti. S druge strane, čini se da su kriteriji nešto blaži, a i odnos prema starijima više nije onakav kakav je bio prije. Ipak , svaka generacija nosi svoje vrijednosti i izazove i to je ono što čini školu živo i posebnom.

- Kakvi ste bili kao učenica, koji Vam je predmet bio omiljeni i je li Vam ijedan predmet „zadao muka“?

Kao učenica sam bila prosječna, uvijek negdje u sredini- ni najbolja ni najlošija. Omiljeni predmet mi je bio TZK  jer sam uživala u sportu i kretanju. Naravno, bilo je i predmeta koji su mi znali zadati poteškoće, ali smatram da su upravo ti izazovi bili korisni jer su me naučili strpljenju i ustrajnosti.

- Jeste li odmalena bili skloni sportu?

Da, odmalena sam voljela sport. Najviše sam vremena provodila s tatom i ujkom igrajući nogomet i upravo su oni u meni probudili ljubav prema sportu. Naravno, igrala sam se i s ostalima, ali to zajedničko vrijeme s njima posebno pamtim.

- Koji sport ste trenirali prvo i koliko godina ste tada imali?

U djetinjstvu nisam trenirala nijedan sport, ali sam se uvijek rado bavila fizičkom aktivnošću. Nogomet sam počela trenirati tek na drugoj godini fakulteta, kada sam imala 20 godina, i to je bilo moje prvo pravo sportsko iskustvo.

-Kako ste se odlučili baš za taj sport?

Za nogomet sam se odlučila sasvim spontano. Na fakultetu je bilo organizirano natjecanje između fakulteta, a tamo sam upoznala kolegicu koja se već bavila nogometom. Zahvaljujući njoj sam krenula na treninge i tako ostala u sportu oko dvije i pol godine.

 -Kako ste se odlučili za posao u školi? Kajete li se za izbor? ????

Nakon ljetne sezone prihvatila sam ponudu za posao u Srednjoj školi Neum gdje sam predavala 2 godine. Nakon toga prešla sam u našu Osnovnu školu u kojoj i danas radim kao nastavnica TZK-a. Nimalo se ne kajem zbog te odluke, jer kad radite posao koji volite, ništa vam nije teško.

 -Koliko dugo radite ovaj posao?

Radim od 2017. godine , dakle već 8 godina.

 -Koji su vam najveći izazovi na nastavi TZK-a?

Jedan od najvećih izazova u nastavi TZK-a je održati motivaciju svih učenika, jer svako dijete ima različite sposobnosti i interese. Neki vole sport i odmah se uključuju, dok je s drugima potrebno više strpljenja i prilagodbe. Uz to izazov je i pronaći ravnotežu između discipline i opuštene atmosfere, jer je važno da učenici istovremeno uče, vježbaju i uživaju u satu.

 -Postoji li vaša najdraža uspomena sa sata tjelesnog i koja je to?

Najljepše mi je bilo vidjeti cijeli razred kako se međusobno bodri i surađuje, jer to pokazuje snagu zajedništva. Posebno pamtim trenutke kada su i oni učenici koji inače nisu bili skloni sportu počeli sudjelovati  i uživati u aktivnostima. To je trenutak kada shvatiš da tjelesna kultura nije samo vježbanje, nego i prilika da svakome proonađeš način da zavoli kretanje.

 -Zašto mislite da je tjelesna kultura važna u osnovnoj i srednjoj školi?

Smatram da je tjelesna kultura izuzetno važna u osnovnoj i srednjoj školi jer ona ne doprinosi samo fizičkom zdravlju, već i razvoju discipline, timskog duha i zdravih životnih navika. Djeca i mladi provode puno vremena sjedeći i učeći, a tjelesni odgoj im omogućava ravnotežu između mentalnog i tjelesnog razvoja. Redovita fizička aktivnost potiče bolju koncentraciju, smanjuje stres te  pozitivno utječe na samopouzdanje. Uz to , kroz sport i tjelesne aktivnosti i učenici uče fair -play, suradnju i upornost – vrijednosti koje su važne i u školi i u životu općenito.

 -Zašto neki učenici izbjegavaju raditi tjelesni u školi?

Ima tu više razloga, nedostatak samopouzdanja - neki se učenici osjećaju nesigurno zbog svog izgleda, kondicije ili sportskih sposobnosti, pa izbjegavaju aktivnosti iz straha od ismijavanja. Negativna iskustva – ako su ranije imali neugodna iskustva (npr.   zadirkivanje, ozljede ili loš odnos s nastavnikom). Zdravstveni razlozi – kronične bolesti, slabija tjelesna sprema ili trenutne ozljede mogu biti razlog izbjegavanja. Nedostatak interesa; nisu svi učenici skloni sportu, neki preferiraju mirnije aktivnosti i teško pronalaze motivaciju za fizički rad. Strah od neuspjeha – tjelesne aktivnosti često uključuju natjecateljske elemente, što nekima stvara pritisak i osjećaj nelagode.

 -Što biste preporučili onima koji bi se htjeli baviti ovim poslom poput Vas?

Onima koji žele raditi ovaj posao preporučila bih da prije svega budu strpljivi i otvoreni prema učenicima. Važno je imati ljubav prema sportu, ali još važnije je znati tu ljubav prenijeti drugima. Učitelji tjelesne i zdravstvene kulture trebaju biti motivatori, uzori i potpora učenicima, ne samo u razvoju fizičkih sposobnosti, već i u stvaranju zdravih životnih navika. Također bih preporučila stalno usavršavanje, praćenje novih metoda i trendova u sportu, te različitim učenicima i njihovim mogućnostima. Najveća nagrada u ovom poslu je vidjeti napredak učenika i znati da si pridonio njihovom zdravlju i samopouzdanju.

Hvala Vam na izdvojenom vremenu i želimo Vam još puno godina uspješnog rada u našoj školi!

Dragi čitatelji, pratite pano naše Novinarske sekcije  za još uzbudljivih reportaža i intervjua.

Srdačan pozdrav!

UČITELJ

On gradi puteve što nas vode

Učitelj u nama ostavlja slobode.

Uči nas kako misliti sami

Da bismo sutra bili ponosni, pravi.

Kredom po ploči svjetlost nam piše

Znanjem otvara planine, pa i više.

Njegove riječi k'o sjemenke sjaju

Iz njih se snovi i budućnost rađaju.

Strpljivo vodi kroz nepoznate dane

Uči nas da padovi nisu mane.

I dok se budućnost pred nama krije

Sjeme mudrosti što u nas usadi, zrije.

                                                                                                                                         VALERIJA PREVIŠIĆ. VIII.B